Izvadite glavicu belog luka iz ostave i otkrijete zelenu klicu koja raste iz središta čena. Vaša prva pomisao bi mogla biti: "Je li se ovaj bijeli luk pokvario?"
Dobra vijest je da je proklijali bijeli luk općenito siguran za jelo.
U stvari, zelena klica jednostavno ukazuje da je klinčić započeo prirodni proces rasta u novu biljku. Beli luk je živa kultura; kada su uslovi pravi, na kraju će prekinuti mirovanje i početi da niče.
Stručnjaci za hranu i poljoprivredni istraživači navode da nicanje ne čini bijeli luk nesigurnim. Ako češanj ostane čvrst i ne pokazuje znakove plijesni ili truleži, obično se može koristiti kao i svaki drugi bijeli luk.
Dakle, zašto neki ljudi izbjegavaju jesti proklijali bijeli luk?
Odgovor ima više veze sa ukusom nego sa sigurnošću.
Kako beli luk počinje da kanališe energiju u klice, neki ljudi primećuju pomalo gorak ukus, posebno kada se jedu sirov. Sama zelena klica može imati intenzivniji, oštriji ukus od ostatka klinčića.
Posljedično, mnogi kuhari uklanjaju zelene klice kada pripremaju jela koja zahtijevaju blag, delikatan okus bijelog luka. Drugi ostavljaju klicu unutra i nikada ne primjećuju razliku.
Da li ukloniti klicu ili je zadržati je u velikoj mjeri stvar ličnih preferencija.
Ono na šta treba da se fokusirate nije sama klica, već celokupno stanje belog luka.
Ako bijeli luk pokazuje znakove plijesni, velike mekane mrlje, trulež ili neprijatan-miris, treba ga baciti. Zdravi klinčići uglavnom ostaju čvrsti i suvi, a samo zelena klica izlazi iz sredine.
Postoji uobičajena zabluda da je proklijali bijeli luk toksičan. U stvarnosti, nema dokaza da su klice bijelog luka štetne za zdrave osobe. Klijanje je jednostavno dio prirodnog procesa rasta biljke.
Onbeli lukfarmama, na nicanje gledamo kao na znak da je bijeli luk živa hrana. Svaki češanj ima potencijal da izraste u potpuno{1}}novu biljku bijelog luka. Uz dovoljno vremena, zdravi bijeli luk će uspjeti.
Ovo je jedan od razloga zašto ohrabrujemo kupce da ne paničare ako pronađu nekoliko klica u svojoj košari s bijelim lukom. U mnogim slučajevima to je jednostavno stvar prirodnih procesa.
Međutim, pravilno skladištenje može odgoditi nicanje. Bijeli luk je najbolje čuvati na hladnom, suhom i dobro-prozračenom mjestu. Izbjegavajte skladištenje u hermetički zatvorenim posudama kako biste spriječili nakupljanje vlage.
Također možete primijetiti da neke vrste bijelog luka niču ranije od drugih. Ovo je sasvim normalno i obično zavisi od genetike, perioda mirovanja i uslova skladištenja. Neke sorte su prirodno otpornije na nicanje tokom skladištenja od drugih.
